Vy razumjete toj jezyk? Da? To jest mezduslovjansky

Dobry denj vsem Slovjano-govorečim. Ne, vy ne obězumeli.


Vy čitajete experementalny jezyk češskogo tvorca Vojtěcha Merunky, ktory razumějut vse slovjane bez potrěby učiti se oddělno.


Vsekaki Bulgar, Rus, Ukrajinec, Čech, Poljak, Srb, Horvat i ješče ostatne slovjani rozumějut medžuslovjansky jezyk na 84 procent.


Poslušajte, kako zvučit medžuslovjansky, a kažete, gde by mogl byti toj jezyk potrěbny?

Medžuslovjansky jest nečto kako slovjanske esperanto, stvorjene slovjanami pro slovjanov, aby pomagati v turizmu, biznesu i učenju.


Jest znamo, že Iztočna Evropa napolněna slovjanami, kaki tvorjat, kako znamo, najvęčšoju etnojęzyčnoju občinu v Evropě. Jest trinadsęt priznanyh slovjanskyh krajev, kake imajųt dělbų na iztočne, južne i zapadne. To sųt Rosija, Ukrajina, Bělorus, Poljska, Čehija, Slovakija, Slovenija, Hrvatija, Bosnija i Hercegovina, Srbija, Črna Gora, Sěverna Makedonija i Bulgarija.


Potencialno imamo trista milionov ljudij, kaki by mogli organizovati veliku imperiju s velikym naučnotehničnym potencialom i ne menšim samostojnym trgom. A za to jest potrebno uciti medzuslovansky, pri tom učenje jest dostatočno kratke, nečto kolem dvoh tydněv.


My znajemo avtorov i poetov jedin drugogo. My sę vozimo jedin ko drugomu za učenjem i trudom na rabotě. I aby otvoriti se světu slovjanščiny, ne jest potrěbno učiti see vsakogo jezyka oddělno.


Aby rusu se dopisyvati s velikolěpnoju poljkoju v fejsbuku, medžuslovjanskogo jezyka jest dostatočno.


Aby češska firma mogla kupiti metal iz Rosije, medžuslovjanskogo jezyka jest dostatočno.


Aby ukrajinsky rabotnik mogl se truditi v Poljskě bez zatvorjenosti od poljakov, jest dostatocno medžuslovjanskogo jezyka.


Medzuslovansky jazyk jest čast takzvanogo Panslavizmu, kaki se pojavil v 19. stoletiju, ale na žalost ne stal popularnym. Ale prědstavte se, čto by bylo, jestli by my govorili na medžuslovjanskom?


Napriměr, my mogli by jezditi do jinyh slovjanskyh držav i krajev i učiti se tam bez potrěbnosti ovladati mistne jezyky.


Instrukcje tovarov pro slovjanske kraje by mogli pisati se na jednom jezyku bez češskogo, ruskogo, poljskogo i tako dalje.


Turistika. Putovanje, instrukcje i komunikacje mogut byti na medžuslovjanskom: napriměr, vy jeděte do Varšavy kako turist i berete ekskursiju na medžuslovjanskom.


Možno čitati i učestvovati v životu jinyh slovjanskyh krajev. Interesno jest, že prvo pokušenje stvoriti jezyk medžuslovjansky byl ješče v tyseč šestsot šestdeset prvom lětu. Togda živšego v Moskvě hrvatskogo teologa Juraja Križaniča sut oglasili podpornikom juniatov a izgnali v Toboljsk na šestnadset lět.


Tamo on napisal svoje glavne trudy: «Politika», «O božskom providěnju» i glavno «Gramatíčno izkâzanje ob rúskom jezíku», gde on razvil prvu myslj stvorjenja medžuslovjanskogo języka. To jest prvo pokušenje integracije slovjanskyh narodov.


Takože tamo Križanič prědložil zaměniti nazvy liter fonetičnymi, prěstignųvše reformu russkoj ortografije na dvasto šestdeset lět. Križanič nazval stvorjeny jim jezyk «Ruski jezik», ale na javu to byla směs russkogo, crkovnoslovjanskogo i rodnogo za Križaniča južnočakovskogo narěčja hrvatskogo języka. Jim on pisal «Politiku», i kako mysli holandsky slavist Tom Ekman, pętdesęt devęt procentov v leksike jest vseslovjanska, ješče desęt procentov sloves imajut russko pohodženje, devet hrvatsko i malo vyše dvoh procentov imajut poljsko pohodženje.


Od togoto vremjeni bylo ješče prěmnogo pokušenij stvoriti vseslovjansky język, ale vsako pokušenje imělo někde defekt. Zajmlivo, že až do dvadesetogo stolětja cely tutoj trud byl jedino balkansky, a potom i čehoslovačsky. V Rosiji nikto nerešil tutoj trud.


Vsako pokušenje imělo očevidno oproščenje gramatiky s pomočju odstranjanja padežev i pola, i prěmnogo vse varianty byly podobny na češsky język — zato on ne stal popularny. Ne stal popularny, zato že russky byl dominovany v Iztočnoj Evropě celogo dvadesętogo stolětja. Potrěba se narodila podčas razpada SSSR a podčat vzniku otvorenogo trga, turizma, interneta i tako tindera.


V slovjanskoj lingvističnoj občině priznaju se tri medžuslovjanske jezyky, ktore byly objedini v roku 2011:


1. Język holandskogo slavisty Jana Vana Kamennogorskogo (Slovjanski)

2. Język poljskyh lingvistov (Slavioski)

3. I Novoslovienskij jezyk od češskogo programista Vojtěha Merunky.


V počętku dvě tyseč desętyh lět one tyto tri jezyky stali jedinym Medžuslovjanskym językom, na kakom pišemo v tomto textu.


Razumějete-li vy toj jezyk sam?


Čto vy o tom dumajete?

Poslušajte, kako zvučit medžuslovjansky.